Alberto Garzón, ministar potrošnje: "Dječje oglašavanje ultra prerađene hrane mora biti zabranjeno"

Alberto Garzón uskoro završava godinu dana kao ministar potrošnje, poziciju koju je otvorio u siječnju 2020. godine, kada još uvijek nismo znali što nam dolazi na put.

Također generalni koordinator Izquierde Unida, po struci ekonomist, preuzeo je novostvoreni portfelj s dvije glavne misije: pooštravanjem propisa o kladionicama i provođenjem mjera za zaustavljanje pretilosti kod djece.

Za to je vrijeme dekretom zabranjeno oglašavanje kladionica, ali planovi ministarstva za suzbijanje pretilosti kod djece još uvijek nisu dovršeni, što je trenutno ograničeno na nekoliko informativnih kampanja i jednu, koju industrija jako kritizira, Povećanje PDV-a na slatka i zaslađena pića.

Razgovarali smo s ministrom o oba pitanja, u zajedničkom intervjuu između Engadget i Izravno na nepce, koju istovremeno objavljujemo u oba medija. Dio intervjua koji se odnosi na tehnologiju i regulativu kockanja možete pogledati ovdje.

Prehrambena industrija oštro je kritizirala poreze na slatka pića. U manifestu koji su potpisali deseci udruga u tom sektoru, osigurava se da "nedostaju znanstvene strogosti, zbunjuju stanovništvo, izazivaju uzbunu i strah među potrošačima". S obzirom na to da se ostali detalji vladinog plana protiv pretilosti kod djece koji zahtijevaju industrijsku suradnju tek trebaju utvrditi, kako idu odnosi?

Pa ... Kad vlada poput naše, napredna, uvede promjene, uvijek postoji otpor. Kada govorimo o općem planu protiv dječje pretilosti, uključujemo mnogo različitih elemenata djelovanja. Jedno od njih je fiskalno područje koje smo prvo uvrstili u proračune jer se upravo poklopilo u godini. Očito je da postoje sektori industrije koji se ne slažu. Ili, točnije, u osnovi se mogu složiti, jer se danas vrlo teško ne složiti s mjerama koje poduzimamo iz Ministarstva potrošnje, ali prirodno to utječe na njih. Ono što predlažemo je da su naši prijedlozi skromni u odnosu na utjecaj koji imaju na poslovanje i imaju vremena za prilagodbu. Ono što generiramo su poticaji za zdravu konzumaciju i destimulacije za nezdravu konzumaciju. Tvrtke su te koje odlučuju što će proizvesti, a ono što mi radimo je da apeliramo na tvrtke da smanje komponente koje čine tu potrošnju nezdravom i povećaju one koje je čine takvom.

Jedna od glavnih kritika poreza je što mu je cilj samo prikupljanje novca. U stvarnosti, prema WHO-u, da bi ove mjere stupile na snagu, konačna cijena pića mora se podići "najmanje 20%". Uz novi porez, limenka sode s cijenom od 0,69 eura koštala bi 0,76 eura. Zaista mislite da će ovakav porast poslužiti za suzbijanje vaše potrošnje?

Ovu mjeru ne donosimo radi naplate poreza, postoje mnogi drugi porezi koji bi mogli prikupiti mnogo više. To se postiže generiranjem ploče poticaja i destimulacija. Šalje signal koji potrošaču objašnjava da ovaj proizvod nije toliko zdrav kao drugi koji jesu i da ima puno niži ili nepostojeći porezni teret. To se ne bi smjelo promatrati izolirano, ali kada ovu mjeru vidimo samo u slučajevima kao što je Katalonija, gdje je bilo pilotsko iskustvo, to je uspjelo, a ako vidimo i druga međunarodna iskustva, oni rade. Čak i u malim količinama rade, jer obrazuju građane. Ista rasprava koju vodimo služi obrazovanju građana. Ne vjerujemo da je porezno pitanje ono koje rješava problem, ali vjerujemo da pomaže i doprinosi njegovom rješavanju. Naravno, potrebne su i druge mjere koje uključujemo, ali ovo je bila temeljna mjera.

"Stopa dječje pretilosti dvostruka je kod obitelji s manje resursa"

Govorimo o poticajima, je li moguće subvencioniranje zdrave hrane?

Pa, PDV koji se primjenjuje na voće ili većinu komponenata mediteranske prehrane super je smanjen, stoga imaju najmanje PDV-a. A istovremeno provodimo javne politike i informativne kampanje za promicanje one druge zdrave prehrane, u dogovorima s CCAA-om za promicanje konzumacije voća i povrća. I sve nam je to suđeno da promijenimo obrasce potrošnje, jer se nažalost posljednjih desetljeća obrazac potrošnje u našoj zemlji mijenja, a mi smo progresivno napuštali mediteransku prehranu zbog prehrane koja se više temelji na brzoj hrani, koja ima mnogo više štete. Iako to nije isto za sve obitelji, ali je posebno opasno i opterećujuće za obitelji s manje sredstava. Stopa pretilosti u djece je dvostruka među obiteljima s manje resursa.

Razumijem da na to mislite kad kažete da je "dječja pretilost klasni problem"

Točno, stopa pretilosti djece u obitelji s prihodima manjim od 18.000 eura iznosi 23%, stopa pretilosti u obiteljima s prihodima iznad 35.000 eura iznosi 11%. Govorimo o više od polovice. To je povezano s vrstom potrošnje koja se provodi, s drugim životnim obrascima, poput fizičke vježbe i postojećih blagodati, ali ono što to jasno pokazuje, a to pokazuje i Aladinova studija, jest da vjerojatnost po Nedostatak vremena, zbog nedostatka navike, za odlazak u brzu hranu puno je veći među siromašnima nego među bogatijima, jer možda imaju više vremena za bolju kuhinju. Varijable su višestruke, najvažniji je rezultat i način na koji možemo utjecati na to, a moramo ići dug put jer su stope pretilosti kod djece vrlo visoke. Govorimo o 4 od 10 djece između 6 i 9 godina s prekomjernom težinom. U 80% slučajeva roditelji nisu u stanju prepoznati da se to događa, nemaju dovoljno pokazatelja da vide da tamo postoji problem, a ovi podaci o pretilosti u dječjoj dobi dovode ih u lošiju situaciju kad su odrasli. Kad su odrasli, vjerojatnost pretilosti ako ste bili pretili kao dijete vrlo je velika. A ako ste pretili kao odrasla osoba, imate tendenciju da prognoza bude lošija za mnoge konvencionalne bolesti, poput hipertenzije.

Osim promicanja kartela koji povezuje pretilost i siromaštvo, koje mjere Vlada namjerava poduzeti kako bi se pozabavila čimbenicima društvene uvjetovanosti pretilosti? Ako na kraju sve ostane u informacijama ...

Naravno, ali prvo moramo pomoći u donošenju ispravnih odluka. To je važno jer vlada ne može ljudima reći što jesti ili ne. Ne možemo prisiliti ljude da se odluče u tom smislu. Dakle, ono što moramo učiniti je izvijestiti na temelju određenih podataka, s empirijskim dokazima, o tome koje su posljedice određenih obrazaca ponašanja. Primjerice, već smo proveli i nadamo se da će se to moći odobriti tijekom 2021. godine, frontalno označavanje, takozvani Nutriscore, što bez savršenog onoga što čini jest olakšavanje donošenja odluka razumnije, jer ako Potrošač ulazi u supermarket, mora birati između dva proizvoda i ima pokazatelj koji sintetizira što je gore, a što je bolje, njegov obrazac ponašanja vjerojatno je bolji nego da to ne postoji. To je ono što pokušavamo stimulirati. To ne sprječava nikoga tko želi jesti ultra prerađeni proizvod koji je u srednjem roku pokazao negativne znanstvene posljedice. Pokušavamo s javnim politikama to promijeniti.

"Većina kritika na račun neadekvatnog označavanja Nutriscore prednjeg dijela su točne"

Već ste se pripremili za moje sljedeće pitanje o Nutriscoreu ističući da je nesavršen. Kao što dobro znate, prehrambena industrija mjesecima se pripremala za svoj dolazak preoblikovanjem najnezdravijih proizvoda kako bi ih barem svrstala u klasifikaciju B. To bi se moglo smatrati pozitivnom stvari, ali sami tvorci sustava prepoznaju da ima nedostataka i algoritam se može prisiliti dobiti dobre ocjene na proizvodima koji se ne mogu smatrati zdravima. Je li ministarstvo svjesno ovog problema?

Svjesni smo da je mehanizam nesavršen. Svjesni smo da postoje mehanizmi koji su puno korisniji za rješavanje problema koji imamo na stolu, ali koji nisu dostupni u našoj uredbi. Na primjer, obvezno [prednje] označavanje nije dopušteno u Europskoj uniji, gdje označavanje uvijek mora biti dobrovoljno. Ne možemo ići na model poput čileanskog koji je obvezan i koji preporučuje SZO. Moramo ići na model Nutriscore koji vodi sve proizvođače prema zajedničkim obrascima koji poboljšavaju prehrambenu kvalitetu. Čineći to kao i druge zemlje poput Francuske, bit ćemo u mogućnosti biti na čelu tih zemalja EU i pritiskati da se to nametne, a sljedeće će godine razmotriti i mogućnost obveznog označavanja, što je ono što željeli bismo postići. Ali trenutno to nije moguće. Većina kritika na račun nedovoljnog označavanja Nutriscore prednjih stranica točne su, ali napredak je ogroman u usporedbi s onim što imamo. To se mora shvatiti kao prvi korak prema modelu u kojem je to razumnije, a tvrtkama također omogućuje prilagodbu.

Ali ako, kao što prepoznajete, postoje nedostaci u ovom označavanju koje tvrtke iskorištavaju kako bi hranu koja nije zdrava procijedile na svoje mjesto, ne radimo li kruh poput kolača?

Pa, prvo Nutriscore uspostavlja neke prehrambene profile (A, B, C i D), koji služe kao vodič za mnoge druge stvari, na primjer oglašavanje. Ali u slučaju Nutriscore, to je algoritam izvorno dizajniran u Ujedinjenom Kraljevstvu i odobren od strane Europske komisije kako bi se mogao primijeniti. Inzistiram da taj algoritam ima nekih nedostataka, između ostalog i po samoj svojoj prirodi. Vrlo je teško pomisliti da jedan pokazatelj može usporediti sve vrste proizvoda. To je nemoguće, jer su vrlo različite prirode. Ali sve što se dogodi bit će proboj. Sada smo u mogućnosti iskoristiti taj prehrambeni profil kako bismo proširili još jedan niz javnih politika poput PAOS sustava. A mi smo oni koji otamo kažu "ovakva vrsta oglašavanja može se izvoditi za A i B ili samo A". To je ono što želimo učiniti. A ne bismo mogli to učiniti da nema Nutriscorea, jer bi tada bio proizvoljan.

Neke nevladine organizacije poput Justicije Alimentarije osuđuju da je PAOS kodeks, samoregulacija industrije u vezi s oglašavanjem hrane usmjerene na maloljetnike, prekršen s 49,3% oglasa tvrtki koje ga se pridržavaju. Ministarstvo je objavilo namjeru da "promijeni vrijednosti dječjeg oglašavanja", ali kako će se to ostvariti?

PAOS kod ne radi. Općenito, vrlo sam sumnjičav prema samoregulacijskim kodovima, posebno kada se sudaraju sa željom da zarade od tvrtke, što se i događa. Morate ići na mnogo stroži zakonik ili, izravno, na propis. I o tome trenutno razgovaramo s industrijom. No, imamo vladin sporazum koji vrlo dobro utvrđuje kamo moramo ići, a cilj nam je zabraniti dječje oglašavanje određenih proizvoda. I to je ostvarivo. Stoga gledamo tehničke karakteristike koje će ovo imati: ako je to standard, ako je to samoregulacijski kôd ... To je ono što ocjenjujemo, ali mi ćemo se pridržavati. Znamo da ćemo imati puno ljudi protiv. Imali smo ga i oko pitanja igre, koja smo imali u suprotnosti s multinacionalnim nogometnim momčadima, medijima i igračkim igračima. Bili su vrlo moćni glumci i mi smo to uspjeli. Nećemo se porezati. To smo već priopćili velikim tvrtkama, također prehrambenoj industriji, koja je zapravo tražila u nekim slučajevima da španjolska agencija za sigurnost hrane i prehranu ne bude u potrošnji upravo zato što znaju da idemo odlučno. Sada to želimo učiniti dobro, i zato ćemo vidjeti kakav je konkretan sustav. Ali rezultat će biti očit: oglašavanje ultra prerađene hrane za djecu koja šteti zdravlju mora biti zabranjeno jer potiče osobu da konzumira ono što je u srednjem roku dokazano štetno. A ja imam dvogodišnjakinju, vidim to u svom tijelu.

"Ono što poručujemo tvrtkama jest da moraju promijeniti vrstu proizvoda koji nude ljudima jer o tome ovisi njihovo zdravlje"

Postoje oni koji misle da je porez na bezalkoholna pića način da se odvrati pažnja od onoga što stvarno zanima industriju, a to je upravljanje oglašavanjem, a najavljeno je i prije da se mir smiri pred ne tako strogom regulativom ovaj. Nisu li to dvije noge istog pregovora?

Bit će protiv [oboje]. Ali mislim da su to tvrtke koje moraju prihvatiti da su se potrošačke navike promijenile i srećom mijenjaju jer postoji veća osjetljivost na ovo pitanje. Veća je svijest, više je znanstvenih podataka koji pokazuju što se događa kada zloupotrijebite određene proizvode, pa ih industrija mora prihvatiti. A neki od njih to čine. Oni mijenjaju postotak šećera u određenim pićima. Oni to prolaze jer se moraju prilagoditi tržištu koje se mijenja. Ono što želimo je promijeniti obrasce potražnje i to će prisiliti tvrtke da modificiraju obrasce ponude. Oni vole? Vjerojatno ne. Ali naša je obveza očuvati javno zdravlje, naravno bez bankrotiranja tvrtki. Nije potrebno. Ono što poručujemo tvrtkama jest da moraju promijeniti vrstu proizvoda koji nude ljudima jer o tome ovisi njihovo zdravlje. Oglašavanje namijenjeno djeci bit će zabranjeno. To im se neće svidjeti. No, u političkoj stvarnosti ove zemlje postoji mnogo stvari koje su zabranjene i koje se u početku nisu sviđale, poput oglašavanja duhana i drugih serija, a na kraju je to normalizirano i tvrtke su nastavile s radom. Pretpostavljam utjecaj koji na mene imaju naslovi i mnogi napadi. Pretpostavljam da se ništa ne događa, ali važno je da kad nismo ovdje ostane zdravije stanovništvo.

Oznake:  Ljepota Izbor Sposobnost